u radu
Novi kulturalni entuzijazam, nova umetnička praksa, aprilski susreti sa festivalom proširenih medija - sve to uvelo je u svakodnevni život SKC-a, a potom i Srećne galerije novi fenomen: akteri u umetnosti. Goran Đorđević i njegov prijatelj Vojislav Radulović, Stipe Dumić i njegov prijatelj Ivan Mareković, Miško Šuvaković, Maja Savić, Paja Stanković, Jovan Čekić, Zorica Mršević, sedamdesetih, i, kasnije Branimir Stojanović, pa Đorđe Obradović Gvido, osamdesetih. Verovatno zahvaljujući i sopstvenim prikrivenim ambicijama imala sam razumevanja za njih. Volela sam da raspravljam, teoretišem, posebno kasnije u lagodnoj atmosferi Srećne galerije kad nije bilo previše kupaca. Moglo bi se reći da je to bilo vreme podrške obrazovanim amaterima, ali taj termin nije korišćen. Bili su sa tehničkih fakulteta iz diplomatskih porodica... Goran Đorđević je bio jedan od mojih prvih favorita u toj oblasti, a mislim da je i Dunja Blažević cenila to što on radi, za razliku od Biljane. Bio je obrazovan, načitan, elokventan i još studirao elektro-tehniku, što je baš bilo kul! Svejedno, nisam ga onda mogla ozbiljno smatrati umetnikom, pa ni kasnije, pa ni danas, uprkos njegovoj zavidnoj izlagačkoj karijeri.
Novi kulturalni entuzijazam, nova umetnička praksa, aprilski susreti sa festivalom proširenih medija - sve to uvelo je u svakodnevni život SKC-a, a potom i Srećne galerije novi fenomen: akteri u umetnosti. Goran Đorđević i njegov prijatelj Vojislav Radulović, Stipe Dumić i njegov prijatelj Ivan Mareković, Miško Šuvaković, Maja Savić, Paja Stanković, Jovan Čekić, Zorica Mršević, sedamdesetih, i, kasnije Branimir Stojanović, pa Đorđe Obradović Gvido, osamdesetih. Verovatno zahvaljujući i sopstvenim prikrivenim ambicijama imala sam razumevanja za njih. Volela sam da raspravljam, teoretišem, posebno kasnije u lagodnoj atmosferi Srećne galerije kad nije bilo previše kupaca. Moglo bi se reći da je to bilo vreme podrške obrazovanim amaterima, ali taj termin nije korišćen. Bili su sa tehničkih fakulteta iz diplomatskih porodica... Goran Đorđević je bio jedan od mojih prvih favorita u toj oblasti, a mislim da je i Dunja Blažević cenila to što on radi, za razliku od Biljane. Bio je obrazovan, načitan, elokventan i još studirao elektro-tehniku, što je baš bilo kul! Svejedno, nisam ga onda mogla ozbiljno smatrati umetnikom, pa ni kasnije, pa ni danas, uprkos njegovoj zavidnoj izlagačkoj karijeri.
Нема коментара:
Постави коментар