SKiCa za januar 2010
Osvrti i perspektive
Skoro da je već postala tradicija da SKC kraj kalendarske godine iskoristi da prigodnim programom nadoknadi neko ranije propušteno obeležavanje godišnjice – bilo da se radi o internim jubilejima, ili o pojavama od šireg kulturnog značaja. Krajem 2008. godine to je bilo obeležavanje 40 godina od osnivanja SKC-a, a krajem protekle godine obeležavanje tri decenije novog talasa - pojave za koju se može reći da je u ovom delu sveta formirana i da je dosegla svoje najveće domete na sceni SKC-a. U periodu između obeležavanja ove dve godišnjice, bilo kao pojedinačni događaji, bilo kao stavni delovi većih manifestacija (onih sa dugogogodišnjom tradicijom, ili onih tek ustanovljenih) u SKC-u su realizovani brojni programi - u samostalnoj režiji, u saradnju sa drugim ustanovama i organizacijama, domaćim i međunarodnim, sa inostranim kulturnim centrima, sa Skupštinom grada, posebno sa Opštinom Savski venac – dok je poslovnom saradnjom sa knjižarom Delfi na određen način proširen kontekst kulturne ponude mesta. Bez vidljivih prekida na nivou odvijanja programa, tokom čitave godine tekli su i intenzivni radovi na renoviranju i uređenju reprezentativnog i radnog prostora, kao i na unapređenju radnog okruženja podizanjem nove internet mreže i obnovom kompjuterske opreme. Zahvaljujući tome SKC u novu restriktivnu godinu ulazi sa dozom optimizma koju će putem programske ponude u narednim mesecima rado podeliti sa svojim stalnim saradnicima, vernom publikom, poslovnim partnerima, starim znancima... d. v SKiCa za februar 2010
Zvanice dvehiljaditih
Opčinjenost činjenicom da je tokom sedamdesetih godina prošlog veka upravo SKC stvorio uslove za nastanak i razvoj nove umetničke prakse kod nas učinila je da se u izvesnoj meri zanemare kasnije pojave koje su, sa više ili manje aktuelne pompe, takođe začete u SKC-u. Ipak, SKC je prošle godine obeležio godišnjicu još jedne pojave koja se sada pokazuje važnijom ne samo po sebi, nego i po neposrednom uticaju na kasnije formirane scene. Novi talas imao je svoj fokusirani revival kod generacije umetnika i muzičara s početka
devedesetih godina koji su - u improvizovanim radionicama/studijima u galeriji SKC-a i u podrumima ispod nje - svojim radovima odavali počast u tom trenutku prilično zanemarenim protagonistima avangarde iz sedamdesetih... Ali to je jedna sasvim nova priča...D.V.
SKiCa za mart 2010
(...nakon velikog finala sa obeležavanjem 30. godišnjice novog talasa koja je bila povod da se ponovo ožive stari antagonizmi njegovih protagonista i nakon prošlomesečne, možda nenamerno, ali blagovremeno tempirane kreativne aluzije na jedan od najradikalnijih
„ranih“ asamblaža „našeg“ ovogodišnjeg laureata Politikine nagrade za slikarstvo koju je, sa izložbom pod nazivom Biblioteka "Ekser", napravio umetnički tandem Radar) martovska programska shema SKC-a najavljuje povratak u rasterećujuće okvire realnog prostora i vremena: sedam samostalnih autorskih izložbi, tri prezentacije projekata učeničkih ili studentskih grupa i društava, jedna magistarska izložba, čak 16 predavanja i razgovora o novim knjigama i aktuelnim kulturnim fenomenima, jedna pozorišna premijera uz nekoliko repriznih izvođenja predstava u sopstvenoj produkciji, dve video projekcije, osam koncerata i, možda, u poslednji čas zakazan program iznenađenja o ovome ili onome - bez dubioznih reminescencija o sopstvenom nasleđu. d. v.
SKiCa za april 2010
Sportski život, oder/ili: mala (istorijska) podešavanja
„Ponovo u aprilu“ bio je naziv jednodnevne izložbe koju je 16. aprila 1982. godine - ponešto iz prkosa, ponešto iz entuzijazma - inicirao umetnik Braco Dimitrijević. Izložba je bila postavljena u napuštenoj zgradi u ulici Svetozara Markovića, br. 57, a akciji su se pridružili Radomir Damnjan, Goran Đorđević, Neša Paripović, Zoran Popović, Raša Todosijević i Gera Urkom – umetnici bez čijih radova i prisustva gotovo da se nisu mogli zamisliti Aprilski susreti koji bi u tom trenutku, da već nisu bili u inventaru prekinutih tradicija, beležili desetogodišnjicu. Zatim je, povodom dvadesete godišnjice, bila organizovana znatno veća manifestacija ’72 Susreti ’92, da bi, potom, jubilarne 2002. godine, Aprilski susreti bili ponovo pokrenuti... Kao da se bez Aprilskih susreta ne može, kao da oni sami sebe inspirišu... Za one koji prate i pamte programe SKC-a, ovogodišnje prvoaprilsko fudbalsko nadmetanje beogradskog i bečkog tima umetnika u galeriji neće biti samo najava AS10 - koji će se odvijati sredinom meseca – jer se mnogi mogu prisetiti da se, početkom sedamdesetih godina, u istom prostoru, u ime umetnosti igrala košarka, borili se džudisti, ali i da je, 1995. godine, par mladih umetnika iz Beča postavio instalaciju u čast "Roter Stern". d.v.
SKiCa za maj 2010
kolariću paniću...
ako glavni protagonista izložbe "između dokumenta i fikcije" - koja će biti postavljena tokom maja u galeriji - nikada ranije nije izlagao u skc-u, jedna od organizatorki izložbe i 5 od 16 umetnika pozvanih
da reaguju na njegov rad, naši su stari znanci ... fotografije sa izložbe u srećnoj galeriji "tehno – pozicije potkulture" snimljene su na tehno eventima održanim u skc-u, a postavka iz serije "ovde na ovom mestu..." po definiciji se bavi "promptnim“ momentima iz istorije ove scene. i većina drugih programskih postavki sa kojima će se susresti posetioci skc-a tokom ovogodišnje "noći muzeja", na ovaj ili onaj način, ispričaće deo priče o sceni koja je stekla pravo na samotematizovanje, samoistorizaciju, pa i na samohvalisanje... d.v.
Abeceda SKC-a za noć Muzeja _16. maj
Ovde na ovom govorio je Jozef Bojs... foto
instalacija sa dokumentima koji svedoče o ovom događaju;
Dragica
Vukadinović u saradnji sa Jasminom
Pucarević i Ljubinkom Gavran; fotografija: Nebojša Čanković &
Arhiva SKC Obeležavanjem mesta u SKC-u na kome je Jozef Bojs (Joseph Beuys) održao svoje predavanje/performans u okviru III Aprilskih susreta 1974. godine, Arhiva SKC realizuje drugu iz serije postavki pod zajedničkim nazivom
ovdena-ovom-mestu. Ovaj projekat, započet u maju 2009. godine, pokrenut je sa ciljem da se učvrsti sećanje na događaje koji su tokom četiri decenije rada SKC-a realizovani kao „tekući programi“ i vrlo često bivali osporavani od strane javnosti da bi, potom, postajali toposi od opšteg kulturnog, istorijskog, pa i mitskog značaja. Za razliku od Marine Abramović* koja je akcijama, performansima i intstalacijama održanim u SKC-u tokom sedamdesetih godina prošlog veka tek započinjala umetničku karijeru, Josef Bojs je u SKC-u gostovao kao već priznati umetnik – štaviše kao jedno od najvećih umetničkih imena 20. veka. Izuzimajući uzak krug mladih umetnika i likovnih kritičara, i njegov nastup u Beogradu naišao je uglavnom na nerazumevanje lokalnog kulturnog estblišmenta, kao, uostalom, i radovi mladih umetnika: Marine Abramović, Ere Milivojevića, Zorana Popovića, Raše Todosijevića, Gergelja Urkoma, Neše Paripovića... da pomenemo samo legendarnih "prvih šest". Gostovanje Josefa Bojsa na III AS-u nije bilo slučajno: neposredni kontakti naših umetnika i likovnih kritičara sa njim uspostavljeni su na festivalu Edinburgh Art '73, a nakon njegovog boravka u Beogradu 1974, Likovni program SKC-a sarađivao je sa Bojsom sve do njegove smrti 1986.
Jozef Bojs u SKC-u – hronografija
22.
oktobar 1973. Informacije 1: Joseph Beuys; o J. Bojsu govore Biljana Tomić i Jasna Tijardović /
20. decembar 1973. Informacije 6: Edinburgh Art '73; govore: Jasna Tijardović, Marina Abramović,
Zoran Popović, Dragoljub Raša Todosijević, Neša Paripović / 19. april 1974, III AS Govori Joseph
Beuys, predavanje; Prošireni mediji ili nova umetnost, razgovor; učestvuju: Joseph Beuys (Diseldorf), Barbara Reise, Joe McEwan, Jill Etherley (London), Kosta
Simonović, Davorin Jagodić (Pariz), Marlis Gruterich (Keln), Giancarlo Politi (Milano),
Achille Bonito Oliva (Rim), Peter Godfrey (Birmingem), Nena Dimitrijević, Fred Došek, Željko Koščević, Marijan Susovski i Davor Matićević, (Zagreb), Dunja Blažević, Biljana Tomić, Bojana Pejić, Ješa Denegri i Raša Todosijević (Beograd) i dr. /
7-17. jun 1975. Amerikanci u Firenci - Evropljani u Firenci (Americans in Florence - Europeans in Florence); prezentacija video radova evropskih i američkih umetnika ( Alan Kaprow, Giuseppe Chiari, Pierpaolo Calzolari, Urs Luthi, Joan Jonas, Vito Acconci, Jena Otte, Giulio Paolini, Alvin Lucier, Chalemagne Palestine, Daniel Buren, Franc Gilet, Jannis Kounellis, Joseph Beuys, Alberto Pirelli, John Baldessari, Bill Viola); program je realizovan u saradnji sa Long Beach Museum of Art i galerijom Art/Tapes/22, Firenca / 1-5. novembar 1979. Video - video performans I Joseph Beuys (Diseldorf): Evroazijski štap, 1968, video projekcija / 11. februar 1986. Joseph Beuys 1921 – 1986: In memoriam; govore: Nena Baljković, Ješa Denegri, Dunja Blažević, Goran Đorđević, Zoran Gavrić, Era Milivojević, Jasna Tijardović, Zoran Popović, Raša Todosijević,
Biljana Tomić, Bojana Pejić; projekcija 8mm filmova o Bojsu koje su snimili Zoran Popović i Goran Đorđević.
_________
* Informacija o radovima Marine
Abramović u SKC-u bila je
predstavljena tokom prošlogodišnje
"Noći muzeja"
étant donneés (i drugi uvodi u svetsko prvenstvo u fudbalu*):
višemedijsko predstavljanje i izvođenje teksta knjige moderno i tradicionalno danas u srpskoj kulturi promocija časopisa uz prateći performans hepening inspirisan stvarnim događajem izložba fotografija uz književno veče predavanje i video projekcija i „samo“ izložba fotografija ambijentalna instalacija improvizovana muzika dupli solistički koncert i dupli klavirski resital pozorišne predstave crtačke radionice lutkarski mjuzikl rok koncert i kikinda sport! d.v.
_* o sportu i umetnosti već je bilo reči u aprilu
SKiCa za septembar 2010
ovde, u skc-u... negde krajem juna, tokom snimanja materijala za
dokumentarni film o marini abramović u produkciji hbo televizije, neko iz ekipe postavio je pitanje, kako to da se u skc-u skoro na svakom koraku mogu videti razne arhivalije koje svedoče o tome da je ona nekada radila ovde, a da danas iz beograda nju samu gotovo niko ozbiljno ne poziva da realizuje neki novi projekat, ili priredi retrospektivu. odgovoreno mu je da se u samom skc-u stalno sa ponosom ističe kako je ona ovde započela karijeru i da bi, možda bilo pristojno da već jednom zaćutimo, a da bi pitanje ove vrste trebalo uputiti na druge adrese - jer skc i nije ustanova koja bi mogla da produkcijski iznese projekat jednog umetnika tako visoko pozicioniranog u svetu... možda je (u kontekstu primera marinine karijere) bilo prikladnije pitati da li se, i u kojoj meri, danas, ovde, prepoznaju i podržavaju ljudi i projekti koji bi jednog dana mogli biti od nesumnjivog značaja ne samo za nas, nego i za ostali svet. d.v SKiCa za oktobar 2010
pod
nekarakterističnim nazivom „skc u oktobru 2003“, pre
sedam godina izašla je prva
sveščica novog mesečnog vodiča kroz
programe skc-a, koji će preko -
jednokratno upotrebljene pretenciozne
etikete
za decembarski broj,
„absolute!skc“ - u narednoj kalendarskoj
godini nastaviti da izlazi pod
današnjim nazivom. vremenom se na
stranicama „skice“ što-šta menjalo,
samo je rubrika „već viđeno“
opstajala kao poslednja prilika da se,
putem fotografija i evetualnih
komentara, produži efekat odigranih
igara ili da se, iz različitih razloga,
nenajavljenim događajima obezbedi
svedočanstvo o tome da su se uopšte
održali. zbog obilja događaja i korisnih
eksplikacija koje su voditelji programa
priredili za ovaj mesec, nije,
međutim ostalo prostora za
osvrtanje. što je, naravno, šteta, jer i
mesec iza nas obeležilo je nekoliko
pojava vrednih naknadnog komentara: u
skc-u novi beograd počela je da se
formira nova ozbiljna koncerta
scena, a u tzv. novom prostoru,
predavanjem “uz više prakse, lakše do
posla” (koje su održale marija
jovanović, jelena kurjak i katarina manojlović
nikolić iz “centra za razvoj karijere
i savetovanje studenata” sa univerziteta
u beogradu) počeo je sa
radom novi programski segment skc-a
koji će se, osim na predavanja i
tribine sa psihološkim temama,
fokusirati i na program psihološkog
savetovanja za mlade... i, ne manje važno: ponovo
je otvoren kafe klub skc-a sa
najjeftinijom dobrom kafom u gradu! d.v
Hoće li danas neki neblagonakloni kritičar ovaj segment iz forumovog
novembarskog programa najavljen pod nazivom „kecmanović.
vladušić. malović. stojiljković. krstić.“ proglasiti za još jedan vid
arogancije ili ga okarakterisati tek kao trik u nastojanju da se unapred
,brendira’ pozicija imenovanih? uostalom, nije li nekada, sa namerom
da se obesmisle pojave kreirane u kontekstu scene skc-a, u nedogled
nadopevavana rugalica: 
raša, neša, zoki, era,
potom gera, mipi, drale,
boki, biki, zeka, paja,
pera, šiki, šule, gale,
dvaput zule, neki spale,
ogi, nele, pa i gogi,
plus još drugi neki, mnogi...”
recimo, baš na primeru skc-a: mogu li promene u kulturi (nik)nejmovanja govoriti istovremeno i o promenama u kulturnim strategijama? d.v
SKiCa za decembar 2010
kad je 16. maja 2009. godine, dole, na ulaznoj platformi spiralnog
stepeništa, gabrijel savić ra, obučen u crno odelo, pripaljivanjem prve cigarete iz jedne od tri pripremljene paklice lucky strikea, otpočeo svoj performans, u prvi mah sam pomislila kako bi to mogla biti „tamna verzija“ performansa „the harder they come“ koji je, 1978. godine, u kružnom holu (galerija cirkus), u okviru performance meetinga, izveo jürgen klauke obučen u belo: muzika, hodanje u krug,
cigareta.. ali nije... ili možda ipak jeste, pomislila sam kada mi je
stevan vuković prodao ideju da se u uvodniku skice osvrnem na početak primene „zakona o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu“ u uslovima skc-a. stevanova ideja vrtela se oko filma „n. p. 1978.“ neše paripovića, potom se srđan veljović prisetio koncerta đileta supernauta i džonija rackovića... ima toga dosta, ali gabrijelov performans bio je „apsolutno fabulozan“ i to ne samo u
kontekstu ove priče... d. v.
p. s. iako je bio dug put „od ideje do bandere“*, 10% ostaje!
* naziv rada jasmine pucarević, izloženog na design weeku 17. aprila 2006.









Нема коментара:
Постави коментар