субота, 24. јун 2023.

nastavak i kraj objave SKC_(JAVNI RADOVI)_IV_SKiCa_2011 - 2012

SKiCa za januar 2011

Passe-partout
Polovinom decembra prigodnim programom u Galeriji obeležena je trideseta godišnjica poljske Solidarnosti čiji su protagonisti tada bili  gosti SKC-a dok su protesti bili još u toku. Ovaj događaj, po mnogima poslednji socijalni prevrat u Evropi sa predznakom romantizma, bio je prepoznat i pamti se i danas po srećno rešenom logotipu. Iako su logotipi i dalje obavezni elementi svakog poduhvata, čini se da se danas u društvenim zagovaranjima i protestima daje prednost manje ili više dobro osmišljenim performansima... U procesu prebacivanja težišta sa tipografije na koreografiju, oko samog pojma „solidarnosti“, ne bi trebalo da bude zabune: Uspešno i solidarno u Novu godinu!

SKiCa za februar 2011
zamena teza
već na osnovu naziva velikog broja programa koji su se odvijali u skc-u tokom poslednjih meseci prošle i početkom ove godine, ali i na osnovu podataka o njihovoj posećenosti, može se izvesti zaključak kako se interesovanje ljudi i kod nas sve više fokusira na popravljanje kvaliteta sopstvenog života, odnosno na različite načine i metode očuvanja fizičkog i psihičkog zdravlja, unapređivanje psihološkog profila, kognitivnih sposobnosti...
...dok je jedan od najupečatljivijih dizajnerskih projekata skc-a iz 70-tih godina prošlog veka – proizišao iz interakcije dva izuzetna dizajnerska imena – inicijalno bio nspirisan frazom „filozofi su svijet samo različito interpretirali; međutim, radi se o tome da ga se zamijeni“. da bi ukazao na uvođenje novih radikalnih praksi u savremenu umetnost, dragan stojanovski je, najpre na plakatu za 5. aprilske susrete prikazao sebe kako plakatom* borisa bućana poništava jednu staklorezačku sliku u pozlaćenom ramu, i potom nastavio da još nekoliko godina istim postupkom najavljuje odabrane programe i/ili i parole. d.v.
__________
*plakat je iz mape izdate povodom „I sajma naučne fantastike” koji je, u saradnji sa galerijom suvremene umjetnosti iz zagreba, u junu 1972. godine realizovan u skc-u. uz amblematski portet karla marksa, na plakatu je bila odštampana i ova njegova čuvena 11. teza o fojerbahu.

SKiCa za mart 2011
ro(a)dovanje
iako se smatra kolevkom savremenog feminističkog pokreta u srbiji, simptomatično je da je - u četrdeset godina trajanja skc-a - održano relativno malo prigodnih programa povodom 8. marta. uzroci su različiti i protežu se od prevelikog entuzijazma, preko ravnodušnosti, do aktivnog poricanja, u zavisnosti od trenutne društvene klime, što je možda naznačeno i u jednom od ranih prigodnih razgovora koji je u „velikoj galeriji“ pod upitnim nazivom „da li je pitanje žene i pitanje društvenih odnosa?“ organizovala jasna tijardović, tada ex-urednica male galerije. ove godine, na dan žena, u galeriji skc novi beograd biće otvorena izložba vajarke milice danilović čija pisana izjava, objavljena u ovom broju
skice, „traži“ poređenje sa izjavama umetnica koje su o svom radu i položaju žena u sistemu umetnosti govorile na IV AS 1975. godine. taj razgovor je bio inicijalna kapisla za pripremu i organizovanje legendarnog feminističkog festivala iz 1978. godine, čiji se naziv sa „bipol/ar/nim” denominativom* „drug-ca“ i danas navodi u izvornom obliku u studijama koje se bave referentnim temama, bez obzira na kom jeziku su pisane.  d. v.
__________
* nije deminutiv, prim. s. v.


SKiCa za april 2011

i staro i novo i ovo nanovo
bez zadovoljavajuće zajedničke ideje o tome u kom bi se novom pravcu mogli usmeriti ovogodišnji aprilski susreti - čime bi se  napravio otklon od, danas već brojnih, sličnih manifestacija u gradu - urednički kolegijum skc-a odlučio je da se jednostavno vrati na sopstvene (pred)izvorne principe: na nepretenciozno predstavljanje studentskih projekata, radionica, seminara... što je, možda, u najboljem saglasju sa planom da se 1. aprila „pusti u rad“ on-line arhiva skc-a na kojoj će se sukcesivno iznositi fakta i
novootkriveni 
fragmenti zaboravljene
mitske prošlosti. d. v.

ARHIVASKC.ORG.RS - ПЛАТФОРМА ЗА НЕНАПИСАНУ
ИСТОРИЈУ*,**

Презентација on-line Архиве СКЦ-а поводом 40 година рада Студентског културног центра. Учествују: Биљана Томић, водитељица Информативно-документарне службе СКЦ-а од 1972-1976, дугогодишња уредница ликовног програма СКЦ-а и стална on-line консултанткиња Архиве на дешифровању грађе, Божидар Зечевић, уредник филмфорума и Проширеног позоришта СКЦ-а који је једном помогао да се идентификује велики број несигнираних снимака, Мирослава Зеленика, секретарица и прва службена документаристкиња СКЦ-а која је касније помагала на класификацији press-clipingа, Војислав Плескоњић, најкориснији сарадник Архиве СКЦ-а икада, који је радио на реконструкцији базе података за период 1971-1990, Наталија Јокасовић, сарадница на прикупљању грађе за ликовни програм, Љубинка Гавран, библиотекарка и актуелна документаристкиња СКЦ-а, Владимир Пантелић, web-master СКЦ-а, Јасмина Пуцаревић, дизајнерка и подршка за све, Срђан Вељовић, фотограф, и ауторка пројекта - Драгица Вукадиновић, уредница Документационог програма.
_________
* Министарство културе Републике Србије, путем Конкурса за суфинансирање пројеката у области заштите културног наслеђа и библиотечке делатности у 2010. години, обезбедило је део средстава за дигиталозивање фото-негатива.
**Архива СКЦ посебну захвалност дугује Милени Драгићевић Шешић и Бранку Вучићевићу који су својим препорукама током протекле деценије на бројним конкурсима за доделу средстава подржавали различите варијанте пројекта за дигитализовања Архиве СКЦ-а, као и Марку Драшковићу, Милошу Бруну и францу Пресетнику, који су током цивилног служења војног
рока у СКЦ-у несебично допринели да се неки од безизгледних послова ипак заврше.

SKiCa za maj 2011
a propos kino beleški*_oktobarske didaskalije u
maju:
dok su nekada društveno angažovani umetnici
nastojali da svoju umetnost, ili bar njene forme, nametnu političkoj eliti, sada - kada je elita preuzela
njene demokratske forme i rituale - čini se da bi se jedini pravi angažman umetnika sastojao u tome da naprave radikalni otklon od svojih najuspešnijih strategija. srećan 1. maj! d. v _*vidi noć muzeja

ovde na ovom mestu... sniman je film „Kino beleške”
Autorka projekta: Dragica Vukadinović, u saradnji sa Jasminom Pucarević i Ljubinkom Gavran; treća iz serije postavki pod zajedničkim nazivom „ovde-na-ovom-mestu...“* pokazaće dokumente i događaje vezane za realizaciju filma Luca Bekera (Lutz Becker). Postavka projekta obuhvata prezentaciju kataloga izložbe „Oktobar ‘75”, fotografije sa snimanja filma „Kino beleške”, kao i projekciju samog filma.
Nakon predstavljanja ranih radova Marine Abramović, danas jedne od najpoznatijih umetnica sa ovih prostora, i prošlogodišnjeg podsećanja na gostovanje Josefa Bojsa (Joseph Beuys) koji je u SKC-u održao jedano od nekolicine svojih legendarnih predavanja/performansa – ove godine kao događaj od istorijskog značaja izdvojen je rad na realizaciji filma „Kino beleške” – dokumentarnog filma koji se odnosi na prethodno realizovan, tradicionalni oktobarski projekat „Oktobar ‘75” - izložbu koja se sastojala od tekstova umetnika i kritičara o angažovanoj umetnosti. Film je realizovan u saradnji sa Filmforumom SKC-a. Reditelj filma je bio Luc Beker, britanski filmski autor, poznat po ranije realizovanim dokumentarnim filmovima o odnosu umetnosti i politike, odnosno angažmana u umetnosti. U filmu se pojavljuju: Jasna Tijardović, Dragan Stojanovski, Raša Todosijević, Goran Đorđević, Zoran Popović, Slavko Timotijević, Ješa Denegri, Dragica Vukadinović (samo na špici, ostalo izbačeno), Bojana Pejić, Dunja Blažević, Biljana Tomić, Marina Abramović, Dragomir Zupanc, Goran Trbuljak...
________

*Ovaj projekat, započet u maju 2009. godine, pokrenut je sa ciljem da se učvrsti sećanje na događaje koji su tokom četiri decenije rada SKC-a realizovani kao „tekući programi“ i vrlo često bivali osporavani od strane javnosti, da bi, potom, postajali toposi od opšteg kulturnog, istorijskog, pa i mitskog značaja. (ABeCeda SKC-a)

SKiCa za jun 2011

... dok će koncert nena belana 1. jula za neke označiti kraj sezone – za druge će otpočeti ubrzane pripreme za novu: salon stripa, izložbe, koncerti, predstave i performansi različitih vrsta, rasprave o filmu i drugim umetnostima, filmu, a, kako stvari stoje, postoji opasnost da ponovo proradi bioskop ... nije bez razloga onaj naučnik (kako-se-ono-zvaše) naslovio svoju knjigu o životu na zemlji „dok neko spava, neko mora da bude budan“... do viđenja u septembru!


SKiCa za septembar 2011

sledeće godine u ovo vreme, skc će sa ponosom privoditi kraju pripreme za 10. jubilarni međunarodni salon stripa. kad sve te godine prolete? ja, međutim, još uvek najlakše mogu da se vratim u 70-e: kada smo, dole u srećnoj galeriji, uprkos tome što smo kroz programsku politiku furali američki andergraund i savremeni jugoslovenski omladinski strip, nesmotreno međusobno pravili podelu uloga prema kultnom stripu magnusa i bunkera: p. g. je bio apsolutni alan ford, s. d. nenadmašni sir oliver, s. t. neponovljivi grunf, a br. 1 - d. v.*

na fotografiji: Ješa Denegri, Dragica Vukadinović i Vladimir Anđelković, autor izložbe i jedan od vlasnika kolekcije na izložbi Underground comics; izložba kolekcije stripsvezaka američkog andergraund stripa (galerija Srećna nova umetnost i Spoljni program SKC-a)

SKiCa za oktobar 2011

otkloni i preklapanja
ekstremno veliki broj planiranih programa za oktobar, sa vrlo opširnim najavama, nije ostavio u ovom broju skice ni malo prostora za ustaljenu rubriku foto-rekapitulacije događanja iz prethodnog meseca - pa tako ni za naknadne tekstualne komentare koje je nekoliko urednika bilo planiralo da baš sada priloži. ali, tako to bude: nešto dobiješ, nešto izgubiš - i vice versa. d. v.

A u oktobru, posle duže  vremena, priredila sam u tzv. Novom prostoru, zapravo bivšoj kancelariji Biljane Tomić, jednu "normalnu" izložbicu koja nije bila vezana za propagiranje Arhive SKC-a, premda ima veze sa prošlošću: ispostavilo se da je umetniku kome sam  jednom davno napravila u Srećnoj galeriji izložbu, bilo potrebno da u što kraćem roku napravi još jednu zbog produžavanja statusa u ULUSu, pa me je zamolio da nešto uradim povodom toga. Pošto ja sada nisam imala svoj prostor zamolila sa Mikija Pješčića da napravimo tu izložbu pod firmom Srećne galerije, što je on pristao. Međutim, kad je trebalo da se pusti u štampu prateći katalogčić, direktor je, kao štiteći moj "lik i delo" zahtevao da se ne pojavljuje M.P kao urednik, jer gde to ima da meni neko dugi bude urednik. Ha-ha...


Dragan N. Vlajić, Svakodnevni crteži:
Iako se nadovezuje na radove koje je izlagao u Srećnoj galeriji 1988. godine, Dragan Vlajić u ovoj seriji crteža, sa motivima žena i prizorima sa biljkama, pokazuje izvesna odstupanja od ranije naglašenog linijskog asketizma. Ta odstupanja posebno su vidljiva na crtežima sa figurama žena ili sa ženskim portretima: uz osnovnu linijsku informaciju o figuri, povremeno se pojavljuju minucioznije izrađene partije sa šarama tkanine, naborima garderobe, ali i delimično, ili potpuno, obojene površine...

Dragan N. Vlajić (1955) završio
je Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu. Diplomirao je na vajarskom odseku i magistrirao crtež, takođe na vajarskom odseku. Od 1974. godine izlaže na grupnim izložbama, a samostalno je izlagao u Galeriji FLU, Srećnoj galeriji, Galeriji DK Studentski grad, kao i u Akademskom pozorištu „Branko Krsmanović, NU „Božidar Adžija”,
NU „Braća Stamneković”.

SKiCa za novembar 2011

početkom jesenje sezone, najpre srećna, a potom i velika galerija uvele su u svoj programski prostor veoma mlade ljude, doslovno iz dečjih vrtića, a program + najavljuje i ekskluzivni koncert za bebe. čovek bi se mogao i pobuniti protiv toga, da kroz istoriju, pa i nedavnu, nemamo toliko primera malih muzičkih virtuoza koji su osvajali prostor odraslih... uostalom, i u srećnoj galeriji, paja stanković je pre 30 godina izlagao crteže dece do 5 godina (povodom međunarodne godine deteta), a zoran belić, koju godinu posle toga, izložio je u velikoj galeriji radove dece koju je podučavao (premda je u ovom slučaju tema izložbe bila njegova edukativna metoda)... d.v

SKiCa za decembar 2011

Let us now praise...
izložba pod nazivom „re“ koja se ovog meseca otvara u srećnoj galeriji uvodi program skc-a u eru novog vizuelnog identiteta, što donekle obavezuje da se obnovi sećanje na ljude (i prakse) koji su tokom proteklih decenija uobličavali grafičku produkciju skc-a: nakon dugotrajnih rasprava o konceptualno duhovitom i vizuelno „neizrađenom“ predlogu arh. predraga ristića, na javnom konkursu za logotip skc-a usvojeno je rešenje aleksandra pajvančića. tokom prvih godina, pa i nakon angažovanja stalno zaposlenog grafičkog dizajnera, povremeno su, različitim povodima i iz različitih razloga, angažovani i drugi dizajneri, uglavnom mladi i već istaknuti u svoje vreme, pa i danas: florijan hajdu, nenad čonkić, boris bućan, zorica željko, moma rajin - samo su neka od imena koja su ostala zapisana u građi. paralelno je negovana i praksa da se prihvataju predlozi, ideje, pa i konkretne „usluge“ umetnika i autora iz nedizajnerskih provenijencija (zoran popović, raša todosijević, kasnije koja...). u svemu tome, prvi službeni dizajner skc-a, dragan stojanovski, uspevao je da uspostavi i, više od dve decenije, održi jedinstvenu poziciju skc-a kao retke institucije čiji je vizuelni identitet u potpunosti usaglašen sa idejama koje promoviše - ne samo u domenu umetnosti, već i u domenu političke i socijalne kulture. recimo da je sve to bilo moguće ostvariti u uslovima postojanja grafičke radionice skc-a, u okviru koje je, kao dizajner, radio i novica kocić. uspešnom funkcionisanju radionice doprinosili su i drugi stalni saradnici u manje ili više definisanom statusu čije su veštine i entuzijazmi omogućavali mnogim zainteresovanim klincima/kama, ili odrasllim autorima/kama, da se i sami okušaju u grafičkoj prezentaciji sopstvenog rada... (nastavak na 6. str.)

JASMINA PUCAREVIĆ: RE: FORMA
Izložba varijacija na temu novog grafičko-vizuelnog identiteta SKC-a
(nastavak sa 1. strane)
Jasmina Pucarević započela je svoju dizajnersku
karijeru u grafičkoj radionici SKC-a na njenom izmaku, u vremenu gubljenja njene utemeljenosti i u programskoj orijentaciji SKC-a čije je raslojavanje u ideološkom, političkom i estetskom smislu već uveliko bilo u toku. Od tog velikog projekta ona je mogla da baštini još samo ideju o toleranciji prema željama „klijenata“, relaksiranu otvorenost prema sugestijama saradnika, jednom rečju smisao za kolektivnu praksu - pomalo nekoristan u vremenima u kojima je digitalna revolucija posao dizajniranja ionako pretvorila u usamljenički posao. Oni koji su imali prilike da kontinuirano prate njen rad od tih početaka mogli su da vide kako je sama, sa brisanog prostora - sa praga sna/noćne more svakog dizajnera - ušla u velike poslove osmišljavanja i „učvrščivanja“ najčešće nedovoljno definisanih sadržaja, kako je vremenom, pakujući ih u sve elegantnije forme, došla do toga da svojim radom gotovo po pravilu izvlači konačne odgovore na nemušto postavljene zahteve i nepostavljena pitanja. Uostalom, nije li i inače posao „prelamača“ da, radeći marljivo i sa posvećenošću, sadržaje koje im prosleđujemo uobličavaju lepotom i perfekcijom koju često ne zaslužujemo? Ali, ovde se ne radi o tome! Na ovoj izložbi radi se o slikama koje su nastale naknadnim, neobaveznim prekrajanjem i preuređivanjem celina i elemanata jednog završenog posla – o dovođenju jednog mukotrpnog posla do tačke rasterećenja od svake korisnosti.  
Dragica Vukadinović
*
_________
* I Stevan Vuković je priložio tekst ovim povodom, ozbiljniji od mog, ali ga ne prekucavam jer se ovde bavim rekapitulacijom svog rada.

SKiCa za januar-februar 2012

“Mnogi pokušavaju da umanje uticaje SKC-a, mnogi ih negiraju ili reinterpretiraju, ali se ne ustručavaju da profitiraju na istorijskoj ulozi SKC-a”. Ne dovodeći u sumnju očiglednu istinitost ove “poslovično netaktične” izjave Biljane Tomić*, možda bi se opravdano moglo
postaviti i pitanje: ne kapitalizuje li sam SKC nedovoljno sopstveno nasleđe?
----------
* Politika, 22. 8. 2008

Dala sam sebi slobodu da u ovom broju, u rubrici "već viđeno", objavim fotku gde, kao, predstavljam autorku izložbe. Fotografisao, naravno, Srđan Veljović




SKiCa za mart 2012

*zaštitni znak
ponekad prođu meseci a da se u programskoj shemi skc-a ne pojavi ni jedan/na od ranije poznatih autora/ki - niko od onih brojnih muškaraca i žena koji su ovde napravili (prve) autorske iskorake ili usmerili svoje, manje ili više uspešne, karijere. ponekad, međutim, neki ljudi (i neke teme) iznenada isplivaju tamo gde ih najmanje očekujete. nema u tome neke naročite logike: koliko se god skc transformisao kroz vreme jedno je ostajalo isto: *profil svakog pojedinačnog programa zavisi od afiniteta čoveka koji ga uređuje. d.v.

SKiCa za april 2012
Nije bilo uvodnika u ovom broju, zbog nedostaka prostora: Umesto uvodnika postavljen je kalendar aprilskih zbivanja. Moji tekstualni prilozi u ovom broju odnosili su se na "tradicionalni" projekat "Ovde na ovom mestu..." koji sam realizovala sa Kekom, Srđanom i Ljubinkom i radnom hepeningu "Da li znate ko su ovi Ljudi?"
2 - 5. april, Cirkus galerija, mala sala, stepeništa prema klubu i maloj sali (pratiti strelice!)
Ovde, u ovom prostoru*, održavani su Aprilski susreti, stari i novi.
a
utorke projekta Dragica Vukadinović i Jasmina Pucarević; saradnici Srđan Veljović i Ljubinka Gavran.
Tokom 70-ih godina prošlog veka u SKC-u održavani su Aprilski susreti u okviru kojih je promovisana nova umetnička i kulturalna praksa na ovim prostorima. Godine 2002. festival je obnovljen sa idejom revitalizovanja programske sheme na temeljima sopstvenih “unutrašnjih rezervi”. Do sada je organizovano 16 ovakvih festivala. Izložba Ovde, u ovom prostoru, oržavani su AS-ovi, stari i novi, obuhvata dizajniranu dokumentarnu građu o učesnicima, događajima i realizatorima ovog jedinstvenog događaja na kulturno-istorijskoj mapi Beograda.
_________
*Projekat “Ovde na ovom mestu...” pokrenut je 2009. godine sa ciljem da podseti na one događaje koji su tokom proteklih decenija realizovani u SKC-u i potom postali toposi u vremenu od opšteg kulturnog, istorijskog, pa i mitskog značaja.

3 – 5. april od 12:00 do 15:00 arhiva/ biblioteka
Da li znate ko su ovi ljudi? informativni razgovor sa Dragicom Vukadinović
Urednica Dokumentacionog  programa Studentskog kulturnog centra poziva posetioce AS2012 na uzbudljivo putovanje kroz jedinstvenu i još nedovoljno istraženu programsku foto-arhivu SKC-a iz 70-ih i 80-ih godina 20. veka. Pored lako prepoznatljivih velikih imena kao što su Jozef Bojs ili Marina Abramović, Đina Lolobriđida ili Sem Pekinpo, mnoge druge, zanimljive autorske ličnosti ostavile su  traga na ovoj sceni permanentnih događanja, iako ih danas teško prepoznajemo. Neki od njih možda su vaši roditelji, kućni prijatelji, ili slučajni poznanici... Pomozite da ih prepoznamo i adekvatno lociramo
njihovo prisustvo u događajima...

SKiCa za maj 2012

sećanja, poricanja, zaborav...
„mesta sećanja vape za govorom o njihovoj ulozi - za govorom o njihovom označavanju, prećutkivanju, napuštanju, vraćanju..."* pa i ako zanemarimo projekte** kojima će posetiocima ovogodišnje „noći muzeja" biti predstavljeni događaji koji su se zbivali u ovom ilkićevom zdanju, u daljoj i bližoj prošlosti, možemo se zapitati ne radi li se, i inače, sve vreme o tome? dv
_________
* srđan veljović, muzeji i još poneko mesto sećanja, skica 87, str. 11;
** „oficirski dom - dobrodošli na bal" str. 19; „ovde na ovom mestu..." str. 26

subota, 19. maj od 18:00 do 02:00 put ka maloj sali i mala sala
Ovde, na ovom mestu*, održavani su Aprilski susreti, star i novi: autorke projekta: Dragica Vukadinović i Jasmina Pucarević, saradnici: Srđan Veljović i Ljubinka Gavran
Tokom sedamdesetih godina prošlog veka u Studentskom kulturnom centru održavani su Aprilski susreti u okviru kojih je promovisana nova umetnička i kulturalna praksa na ovim prostorima. Ondašnji učesnici Aprilskih susreta, domaći i evropski protagonisti neoavangarde druge polovine dvadesetog veka, današnji su klasici, a mnogi od njih važe za velika umetnička imena u svojim sredinama. Početkom novog veka, 2002. godine, SKC je obnovio festival sa idejom revitalizovanja programa na temeljima “sopstvenih unutrašnjih rezervi” i sopstvetvenog iskustva. Do sada je organizovano 16 ovakvih festivala + 2 prigodna programa neposredno vezana za njega.
Na izložbi „Ovde, u ovom prostoru, oržavani su AS-ovi, stari i novi” prikazana je u više segmenata adekvatno dizajnirana vizuelna i dokumentarna građa o učesnicima, događajima i realizatorima ovog jedinstvenog događaja na kulturno-istorijskoj mapi Beograda. Posebno interesantan je segment mape plakata koji su izdavani povodom ovog festivala kome su doprinos “uživo” dali i drugi zaposleni u SKC-u preuzimanjem uloge prezentera grafičkog nasleđa kuće u kojoj rade: Milena Vlahović, Jelena Dakić, Ivana Milić Tarjević, Miki Milutinović, Stevan Vuković, Anđela Brčin, Jovana Pešić, Smiljka Grbić, Branka Ceković, Vladimir Pantelić, Bojana Pokrajac, Vesna Kapor, Aco Jorović, kao i autori i realizatori projekta
*Projekat “Ovde na ovom mestu...” pokrenut je sa ciljem podsećanja na događaje koji su tokom višedecenijskog rada SKC-a realizovani kao „redovni programi“, a potom postajali toposi u vremenu od opšteg kulturnog, istorijskog, pa i mitskog, značaja. Kao prvi u nizu, 2009. godine, realizovan je segment sa obeležavanjem mesta na kojima je Marina Abramović, do danas najuspešnija umetnica sa ovih prostora, realizovala svoje radove. Sledeće godine predstavljena je dokumentacija vezana za gostovanje Josefa Bojsa - jedne od najuticajnijih figura umetnosti Zapada druge polovine prošlog veka – na III AS. Prošle godine prikazan je film “Kino beleške” i pokazana dokumentacija sa snimanja ovog filma o SKC-u koji je režirao Luc Beker, britanski umetnik poznat po dokumentarnim filmovima na temu avangardnih i socijalno angažovanih pojava u umetnosti.

SKiCa za maj 2012

slobodan braco dimitrijević*, jedan od 5 planetarno najuspešnijih ex-yu umetnika s kraja 20. veka, koga i danas mnogi pamte po onim ranim radovima kojima je slučajne prolaznike uvodio u sistem umetnosti, zatečen je tokom ovogodišnje manifestacije „noć muzeja“ kako u galeriji skc-a s pažnjom razgleda izložbu „muzeji i još poneko mesto sećanja“. na lokalnom nivou, ovaj umetnik je možda najviše poznat po radu kojim se skc proglašava za mesto koje „bi moglo biti od istorijskog značaja“ – što je toliko često bilo citirano. zanimljiva koincidencija, budući da se tokom ove manifestacije skc predstavio sa nekoliko autoistorizujućih projekata, kako u odnosu na instituciju, tako i na samo zdanje! d.v.

kraj priče o skici, za sada
Kada sam uređivala ovaj broj nisam znala da će to biti poslednji u kome sam figurirala kao urednica. 

Нема коментара:

Постави коментар