u radu, baš
SKiCa!
Krajem
2003. dobila malo bolju sobicu na spratu i nalog da Keka i ja počnemo
da realizujemo mesečni program u vidu sveščice, nešto nalik na
mini-Beoramu. Prvi broj izašao je 2003. pod nazivom "Oktobar u SKC-u
2003, drugi "Novembar u SKC-u", treći "absolute!skc". Za januarski broj
2004 već sam imala konačni naziv: SKiCa (Skica SKC-a). U početku je direktor Slavko Timotijević pisao uvodnike i rezervisao zadnju koricu za svoj projekat "Remek dela srpske umetnosti od 1968 do danas na bilbordu",
ali je brzo odustao od te obaveze, pa sam u tu svrhu ponekad koristila
tekstove programskih urednika ili bih najčešće uskakala sa sopstvenim ad
hoc napomenama. Tokom svog direktorovanja Vladan Cerović redovno je pisao uvodnike, a od kraja 2008-e, kada je za
direktora ponovo postavljen Slavoljub Veselinović koji me je svojevremeno izbacio iz SKC-a, uglavnom sam to radila ja do kraja svoje uređivačke
"karijere". Tih prvih godina, međutim, više sam radila na rubrici
Arhivalije kako bih promovisala Arhivu i svoj rad na njoj - ništa
pretenciozno: pokušavala sam da uvedem u neki asocijativni lanac
aktuelna zbivanja na terenu sa ovim ili onim artefaktom ili podatkom iz
prošlosti - nekad uspešno, nekad nategnuto, često prilično zamumuljeno i
samo meni razumljivo...
Sa povratkom na redovne uvodnike, rubrika Arhivalije je uglavnom zanemarena, ali je povremeno uvođena rubrike ABeCeDa SKC-a, kada bi Arhiva/Dokumentacija SKC-a imala prigodne programske aktivnosti.
SKiCa za decembar 2008-januar 2009
Uzroci, posledice, statistika... jubileji!
Tokom ove godine i u svetu i kod nas obeležavana je 40-godišnjica '68, istorijske pojave koja je svojom višeznačnošću i simboličkim nabojem zasenila i nadolazeći duh "osamdeset četvrte". I dok se dubioze o nasleđu i baštinicima '68. umnožavaju, ostaje nepobitna činjenica da su ondašnja „lipanjska gibanja" na ovdašnjoj sceni bila neposredan povod za osnivanje Studentskog kulturnog centra. Od osnivačkog akta i koncipiranja programskih načela, menjanih u hodu prema potrebama istorijskog trenutka, pa sve do danas, na realizaciji preko 55.000 akcija radilo je nešto više od stotinak stalno zaposlenih, pet puta više honoraraca i povremenih saradnika, nekoliko hiljada neposrednih učesnika u programima - za milionsku publiku! Sa aurom protagonista ili sledbenka - ili otpadnika, sa avangardnim ili retrogardnim pretenzijama, u pravom ili pogrešnom trenutku, ili mestu... svako od njih, odnosno nas, učestvovao je u građenju istovremeno i mitske i realne slike i SKC-a i Skca - tog „mesta od istorijskog značaja”. Zato, na izmaku ove godine, 26. decembara SKC poziva svoje saradnike, prijatelje, finansijere i vernu publiku na Celodnevni program_iznenađenja _ sve za dž! , da zajednički proslave 40-godišnji jubilej! A posle toga Srećne_Nove_godine_za sve
SKiCa za februar 2009
Zbog malo neuobičajenog spajanja decembarskog i januarsko broja, napravila sam salto i jednim podugačkim tekstom pod nazivom "nešto staro, nešto novo, a nešto i prevrnuto" u februarskom broju pokrila sam uvodnik i u rubrici "već viđeno" napravila rekapitulaciju velikog programskog događaja kojim je adhok obeležena 40-a godišnjica od formalnog osnivanja SKC-a (1968) što je bila ustanovljena praksa starog/novog direktora S. Veselinovića. Pre njegovog dolaska u SKC-u su se obeležavale godišnjice prema godini početka programskog rada - 1971. godini.
nešto staro, nešto novo
U poslednji čas, 26. decembra 2008. SKC je
prigodnim programom obeležio 40. godšnjicu
osnivanja. Iako nije blagovremeno planiran, ovaj jednodnevni program bio je
koncipiran tako da se istovremeno dočara i duh danas već legendarne ostavštine
za budućnost SKC-a i atmosfera žive prakse. Miša Savić, urednik
muzičkog programa „u datim okolnostima, odgovore
na pitanja poput „Kuda demo?
I šta radimo?“ koje
je postavio Džon Kejdž u sasvim drugačijem kontekstu
avangarde šezdesetih godina XX veka, prepustio je
Srđanu i Pavlu Popovu, dvojici izuzetno mladih i talentovanih
umetnika koji već imaju intenzivnu i zavidno dugu
muzičku karijeru, od predtinejdžerske faze bavljenja rokenrolom u
sopstvenom triju „Sve ili ništa”, preko klasičnog obrazovanja u muzičkoj školi -
umetnička i džez muzika - do eksperimentalne i savremene postmoderne umetnosti
kojom se bave u najširem smislu (muzika, zvučni eksperimenti, SF
književnost, video, performans...).“ Ovom prilikom oni su izveli dve dve
različite forme rada: DJ prezentaciju elektro-akustičke muzike (pod imenom DJ Bayone
i DJ Srx) i koncert „Sve ili ništa“ u proširenom sastavu od desetak
muzičara. Stevan Vuković,
urednik Likovnog programa, Dragica Vukadinović, urednica ABeCede i
dizajnerka Jasmina Pucarević, (nastavlja se na 22.
strani)

(nastavak
sa 2. strane)
...a nešto i prevrnuto
takođe po principu nešto
staro, nešto novo, koncipirali su i realizovali izložbu pod nazivom STO STRANA LIKOVNOG PROGRAMA, na kojoj je izloženo 5 svitaka. Prvi svitak je 1 fotorolna od 14 metara koju je kao svoj autorski projekat sa dokumentarnim fotografijama uglavnom iz prve decenije rada SKC-a svojevremeno izveo Nebojša Čanković, dugogodišnji fotograf SKC-a prigodom jedne druge godišnjice i još 3 fotorolne po uzoru na prethodnu (za svaku deceniju po jedna) koje su izvedene u digitalnoj štampi sa fotografijama Nebojše Čankovića, Zorana Belića, Tahira Lušića, Dragana Dangubića, Gorana Tomića, Draška Gagovića, Nemanje Jovanovića, koji su povremeno radili fotodokumentaciju za Galeriju, kao i Srđana Veljovića, aktuelnog fotgrafa SKCa.
„Fotografije koje su birane za ovaj projekat pokazuju radove samo usput, fokusirajući se na atmosferu koja je u datim periodima vladala na otvaranjima, tokom postavljanja i trajanja postavke izložbi i pri realizaciji izvedbenih događaja, tako da se u stvari njima pokazuje neka socijalna i interpersonalna mreža koja je sve njih podržavala, kao nadopuna mreži programskih jedinica kojom su ti projekti zahvaćeni u detaljnoj hronologiji“ koja je predstavljena
na 5. svitku prema kome je izložba dobila naziv - koji je izradila Dragica
Vukadinović. Dok se u Happy centru vrteo neutralni „Izbor video radova iz arhive SKC-a”, Gabrijel Savić Ra imao u Galeriji Cirkus već postavljenu izložbu fotoprintova pod nazivom „PerformTimeLine” (realizovana u saradnji sa Arhivom SKC), koja je odabirom umetnika dala jedan upitan, a možda utemeljeniji primer „upotrebe” prakse performansa kod nas nego što se to na prvi pogled čini. Na izložbi su bili zastupljeni umetnici: Era Milivojević, Ilija Šoškić, Marina Abramović i
Ulay, Joseph Beuys, Urlike Rosebach, Gina Pane, Adina Bar-On, Alastair Maclennan, Zoran Popović, Nela Antonović, Grupa Godo, Grupa Kvart, Gabrijel Savić Ra, Franko B, Marisa Carnesky, Maja Popović, Juniper Perlis, VojislaV Radovanović, Lidija Antonović i Aleksandra Dejanović, Marko Nektan i Jovana Dimitrijević. Pod firmom V.I.P.Art Galerije, G. S. Ra je u ovaj prigodan program uvrstio rad mlade
umetnice Ive Musović izložbu fotografija „99”, kao i video instalaciju Bojane Romić „El Greco” i instalaciju Zorice Savić „Broken Ontology”, dok je u Art@Art Galeriji bio postavio grupnu izložbu fotografija „Izvan granica” na
kojoj su bili predstavljeni Jovan Čekić, Talent Factory, Bojana Romić, Goran
Micevski, Anđela Stevanović, Goran Čakmazović, Srđan Veljović, Lucia Leuci iz Italije, Richard Sawdonsmith, Stuart Sandford i Regis Hertrich iz Velike Britanije,
Marjan Andrejević. Ujedinjeni programi V.I.P. Art Galerija, Galerija Cirkus i Art@Art Galerija (iza koji opet stoji G. S. Ra) priredili su performans „40 performera
za 40 godina SKC-a”.
Vesna Kapor predstavila je Forum SKC-a svojim
„proverenim” projektom „Reč u prostoru – uramljena reč“ koji podrazumeva iznošenje književnog teksta izvan korica knjige i njegovo prostorno, vizuelno artikulisanje što daje nove, mogućnosti njegovog iščitavanja. Miki Pješčić, urednik Srećne galerije, pod nazivom „1968 – 2008, KULTURNA EVOLUCIJA - IDEJE BUDUĆNOSTI” (fotografija, plakat, bilboard instalacija) postavio je izložbu arhivskog materijala, odnosno izbor dokumentarne fotografije svetskih kulturno istorijskih previranja u svetu i Jugoslaviji, 1968. godine kao i izbor iz arhive promotivnog materijala programa Srećne galerije i SKC-a; Izbor aktuelnih masmedioloških ideja i koncepcija bilboard i plakatne instalacije (ideje budućnosti, kultura kao oruđe 21. veka) iz arhive Magazina Pop-Kult, kao i izbor fotografija na temu rok bendova devedesetih Srđana Veljovića. Miodrag Milutinović, urednik Teatra SKC i Dragan Jovanović urednik Pop-Kult magazina organizovali su okrugli sto na temu KULTURNE POSLEDICE `68 na kome su govorili Bozidar Zečević, Ljubiša Rajić, Goran Gocić, Miško Šuvaković i Dragan Jovanović kao moderator. Ovaj razgovor o kulturnim posledicama studentskog pokreta 1968. na popularnu kulturu, film, pozorište, vizuelnu umetnost, književnost i fenomen i strategije kulturnih industrija od 90-ih godina do danas bio je „ilustrovan“ prigodnom digitalnom fotoprezentacijom programa iz Arhive SKC-a, kao i video i muzičkim materijalom. Na kraju, sve se završilo besplatnim koncertom u klubu na kome su svirali „Lira Vega”, „Ole Horhe”, „Metak za zlikovca” i već pomenuti momci iz grupe „Sve ili ništa” i sve_ za_ dž, kako je i bilo obećano u prošlom broju SKiCe. d.v.
SKiCa za mart 2009
Obeležavanjem godišnjica i slavljenjem jubileja, pozivanjem na datume i događaje iz prošlosti koji svedoče o tradiciju i kontinuitetu jedne ustanove, učvršćuje se njena pozicija u sadašnjosti i izvlači njeno pravo na oblikovanje vizije budućnosti. Zato su naizgled razumljive nedoumice da li treba obeležavati godišnjice onih događaja koji drastično narušavaju pretpostavljene kontinuume. Tako se nijedan od najavljenih programa u ovom mesecu ne osvrće na 24. mart 1999. godine - iako se ove godine navršava 10 godina od početka Nato bombardovanja SRJ - događaja koji je indirektno, ali nedvosmisleno, dokrajčio jedan od važnih identiteta SKC-a. To ne znači da ovde, u prostoru između obnovljene tradicije Aprilskih susreta (koji nas, 8. po redu u novoj seriji, očekuju narednog meseca), uhodanih programskih shema i jednog od najjeftinijih bifea u gradu, nema mesta i za hrabrije vizije i projekte mladih ljudi koje niko ne razume.
Možda je više stvar u tome da je obnavljanje duha nepatvorene upitanosti nad pojavama i događajima - što je možda bila glavna odlika one atraktivne i pokretačke niti „na koju se mislilo kada se govorilo SKC“, spor i mukotrpan proces i da je obnavljanje tog duha veliki posao koji nas čeka u enterijeru koji se ovih dana renovira. d.v.
SKiCa za april 2009
Budući
da sam u novim okolnostima češće dobijala priliku da kroz programske
aktivnosti promovišem rad Arhive, odnosno Dokumentacije, što je
podrazumevalo blisku saradnju sa dizajn-službom SKC-a, odnosno Jasminom
Kekom Pucarević, povremeno sam u SKiCi otvarala novu rubriku za najavu
tih naših "igrarija". Osim sa dizajnerkom neke od tih događaja
realizovala sam u saradnji sa Srđanom Veljovićem, službenim fotografom
SKC-a, Stevanom Vukovićem, urednikom Likovnog programa (kasnije
Filmforuma), kao i sa bibliotekarkom Ljubinkom Gavran, koja će me
naslediti na mestu urednice Dokumentacionog programa. Tako da u ovom
broju osim uvodnog teksta imam i najavu prigodnih događanja povodom AS-a
koji je priredila fantomska ekipa za ovu priliku pod nazivom "+dokumenti i forme"
Od 1. do 4. aprila održavaju se osmi Aprilski susreti u tzv. novoj seriji, odnosno četrnaesti po redu od ukupnog broja manifestacija održanih pod tim imenom u organizaciji SKC-a. Manifestacija je obnovljena 2002. godine (na 30. godišnjicu od I AS-a) sa ciljem da se obnovi izvorni duh Studentskog kulturnog centra, odnosno, da se starom slavom osnaži oslabljena pozicija ove ustanove u novim okolnostima kada je lokalno okruženje gotovo u potpunosti usvojilo inovativnu praksu i modele rada koji su bili njen zaštitini znak tokom 70-ih godina prošlog veka. Zato su AS02 i AS03, računajući na tradiciju i kontinuitet, stavljali akcenat na programe koji su u velikoj meri podrazumevali gostovanje autora i organizatora iz „istorijskog razdoblja”. Već od 2004. godine ta obaveza se prećutno potiskuje, donekle
zbog toga što su mlađi i osnaženi urednici i organizatori programa uveli u igru i nove i „druge” umetnike, ali i zbog znatno smanjenog budžeta, što je imalo za posledicu i smanjenje obima manifestacije u celini. Prilagođavajući se realnim mogućnostima, novi ASovi krenuli su sopstvenim tokom, bez obaveze i potrebe da se osvrću na prošlost o kojoj nova generacija stvaralaca, kao i nova publika i onako malo zna. Ipak „legende ne umiru zauvek” i svake godine nađe se malo prostora za njihovo simboličko oživljavanje – ponekad, neočekivano, i na inicijativu samih učesnika. Ove godine u znak negovanja veze susrešće se nekolicina ranijih urednika SKC-a, u organizaciji redakcije Forum, a Dokumentacija i Dizajn služba SKC-a prirediće izložbu plakata AS od pokretanja do danas. Tokom ovogodišnjih Susreta II program RTS-a reprizno će emitovati tri emisije o SKC-u u produkciji Redakcije za istoriografiju. d.v.
ARHI(NO)VALIJE
31. mart, 1. i 2. april u 13:00 Happy centar
jezik novog vremena / alternativni univerzitet / prošlost za budućnost
Uključenje na II program RTS-a koji povodom ovogodišnjih Aprilskih susreta emituje dokumentarne emisije o Studentskom kulturnom centru u produkciji redakcije za istoriografiju TVB; učestvuju: Dunja Blažević, Biljana Tomić, Dragica Vukadinović i Milo Petrović; urednica i autorka emisija Ana Milićević.
sreda, 1. april u 19:00 Ulazni hol
Izložba plakata AS od početaka do danas
Funkcija plakata kao sredstva oglašavanja i promovisanja određenog događaja/sadržaja već je u velikoj je meri oslabljena i potisnuta bilbordima, radio džinglovima, TV oglasima i spotovima, internet prezentacijama... Ako se uopšte i pravi, plakat danas više govori o pretenzijama izdavača i njegovim statusnim reperima nego o svojoj temi - a možda najviše govori o svojim autorima i njihovoj poziciji unutar sistema za koje rade i o njhovoj kreativnoj samosvesti… ili je uvek tako i bilo. A kad prođe njihovo vreme, ako uopšte budu sačuvani, zaodenuti aurom dokumenta, pričaće priče na koje niko, u žurbi u kojoj su nastajali, nije računao... Tako su podaci - da je plakat za I AS, na poziv Likovnog programa uradio Boris Bućan, prestižni zagrebački dizajner, da je plakate za II AS (u 2 varijante), III AS, IV AS, V AS i VI AS radio Dragan Stojanovski, službeni dizajner SKC-a, da za AS02 i AS03 plakat nije rađen, a da je za AS04 plakat radila Jasmina Pucarević, službena dizajnerka SKC-a, pa da je, onda, na inicijativu Redakcije za multidisciplinarno ronalazaštvo plakat za
AS05 uradio Istok Pavlović, vojnik na civilnoj službi u SKC-u i da je plakate zaAS06, AS07, AS08 i AS09 nastavila da radi Jasmina Pucarević - mogu ispričati priču o SKC-u. Priču o Borisu Bućanu, Draganu Stojanovskom, Istoku Pavloviću i Jasmini Pucarević pričaju plakati kojesu oni napravili, čak i ako oni to ne bi želeli. A nama ostaje privilegija da se, poput one staregospođe iz legendarne reklame za hamburger, pitamo „a gde su tu Aprilski susreti?” U tome je poenta. Ali stvarno. d.v.
U maju - uvodnik i rubrika + dokumenta i forme jer smo Keka i ja otpočele sa realizaijom planiranog dugoročnog programa "Ovde na ovom mestu..."
Čini se da se programska shema SKC-a poslednjih meseci uobličava u jedan novi, doslovno pulsirajući, kontinuum: ne čekajući da se slegnu utisci o AS09 i Festivalu autoperformansa Spot koji je organizovan povodom proslave 25 godina Mimarta SKC ovog meseca uz svoje “redovne” programe otvara vrata dinamičnim ekscesima kao što su Noć muzeja, festival Trgni se!Poezija!, novoustanovljeno Međunarodno takmičenje muzičara… A, ako vremenske prilike nešto ne pokvare, znatan deo ovih programa odvijaće se u bašti – što će mnogima, nadamo se, biti dodatni podsticaj da se bez oklevanja uključe u ponuđena događanja … d.v.
+dokumenta i forme
Ovde, na
ovom mestu, Marina Aabramović je...
da bi potom postajali toposi u vremenu od opšteg kulturnog,
istorijskog, mitskog... značaja. „Slučaj Marine Abramović” posebno je
ilustrativan u tom smislu i prirodno je da se od njega počne. Prigodom
ovogodišnje manifestacije „Noć muzeja” na mestima, odnosno u prostorima u
kojima je Marina Abramović realizovala svoje radove, postavljene su
fotografije sa osnovnim informacijama o tim radovima, dok je na panou na
ulazu u SKC postavljen tlocrt zgrade SKC-a sa obeleženim mestima i
preporučenom putanjom obilaženja tih mesta koja se završava posetom
Arhivi SKC-a gde mogu da se pregledaju ostala dokumenta o Marini
Abramović koja se ovde čuvaju: fotografije, katalozi, pisma, filmski
zapisi...SKiCa za jun-jul 2009
bez entuzijazma!
Petnaest izložbi, jedanaest koncerata u velikoj
sali i dva u bašti, šest
promocija
knjiga i nekolicina kulturloških tribina, dve pozorišne predstave (jedna u sopstvenoj produkciji), dva međunarodna konkursa – to bi bio bilans najavljenih programa za završnicu programske sezone koja će trajati od 1. juna do 11. jula. S obzirom na dosadašnju praksu naših stalnih saradnika, u hodu će uskočiti barem još pet-šest neplaniranih događanja, što zajedno sa ovim planiranim obećava intenizavan tempo rada i zabave pod krovovima SKC-a sa obe strane Save. Potom nastupa naš kolektivni godišnji odmor, pa od 25. avgusta nova uzbuđenja... U međuvremenu - srdačno vaš SKC
SKiCa za avgust-septembar 2009
Iako je otvaranje 7. Međunarodnog salona stripa Srećne galerije planirano za 24. septembar, izvesno je da će čitav ovaj mesec proteći u njegovoj senci, odnosno, pod njegovim reflektorima: pored renoviranih prostora na kojima se radilo tokom leta, prve posetioce SKC-a u ovoj sezoni, dočekaće maketa automobila, skulpturalni simbol ovogodišnjeg Salona urađen prema motivima stripa prošlogodišnjeg dobitnika glavne nagrade, a već 8. septembra u Galeriji se otvara izložba autora kome je redakcija Likovnog programa prošle godine dodelila svoje priznanje. To ne znači da i ostale redakcije ne nude ništa manje interesantan program. d. v.
SKiCa za oktobar 2009
Uspešno privođenje kraju 7. Salona stripa možda je dobar povod za podsećanje kako je u februaru 1977. godine održana jedna od prvih izložbi stripa u SKC-u (Fantastika, strip, društvo...) i kako je, te iste godine, na VI AS-u priređen prvi koncert jedne (art)rok grupe (Kosmetika), i kako su pri kraju iste te godine poetske tribine Spoljnog programa SKC-a postepeno prevladane rok tribinama - pripremajući tako teren za nadolazeću, kasnije legendarnu beogradsku rok scenu osamdesetih. Zapravo, možda je pravi trenutak da se istakne kako je običaj paralelnog negovanja „visokog“ i „popularnog“ stvaralaštva (što je danas uobičajena praksa većine lokalnih, kao uostalom i svetskih ustanova kulture), ustanovljen „ovde, na ovom mestu“, a da se to može iščitati i iz interakcije programa koji će biti realizovani ovog meseca u SKC-u. d.v.
SKiCa za novembar 2009
Nekoliko nenajavljenih, ali veoma posećenih govornih programa tokom prošlog meseca kao da je napravilo uvod u izuzetno veliki broj slično koncipiranih događanja koji će se realizovati u novembru. Iako je velika posećenost tih razgovora, predavanja i promocija možda simptom smirivanja individualnih tenzija na lokalnoj socio-kulturnoj sceni, kao i porasta zainteresovanosti mikro-kulturnih grupacija za razmenu ideja i informacija, za povećan broj ovakvih programa nesumnjivo su zaslužni i urednici i organizatori. Tendencija rasta programa koji se bave preispitivanjem lokalnih i opštedruštvenih aktuelnih fenomena – “naših” i “njihovih” - obeležava u izvesnoj meri i najavljene programe “čisto umetničkih” redakcija: Teatar SKC-a posvetiće pažnju fenomenu sveprisutnog protokolarnog nasilja u sportsko -navijačkoj zajednici, kao i prigodnim inscenacijama u čast 20. godišnjice pada Berlinskog zida, dok će Likovni program ponuditi svoj pogled na nevolje sa pre-re-imenovanjima ulica u Beogradu, koje su kulminirale u poslednje vreme... ...i ponovo: Mimart, sa svojom 25-godišnjom tradicijom započetom i odnegovanom u SKC-u, sa predstavom koja je ovih dana osvojila statuu na festivalu CHALANCHI u San Marinu. ...i ponovo: konkurs za kratku priču koji nas polako uvodi u narednu programsku godinu i AS10. d. v.
SKiCa za decembar 2009
Kada neke pojave iz prošlosti vremenom dobiju svoje mesto u kolektivnom pamćenju obično biva lakše odreditiprelomni trenutak njihovog početkanego se složiti oko toga kada jenastupio njihov kraj, premda jeuglavnom komplikovano i jedno i drugo. Pridruživanjem seriji komotnih obeležavanja tri decenije (od) pojave Novog talasa u Beogradu (i šire), ne znači i da SKc previđa činjenicu da se novi talas na njegovoj sceni pokrenuo znatno ranije... kao ni to da je, paradoksalno, na toj istoj sceni, pod ultimativnom parolom „budućnost je već naša, hoćemo sadašnjost“, 1989. godine ovaj jedinstveni talas (naizgled lagodnog preuzimanja u sopstvene ruke pitanja umetnosti, zabave, rada, društvenih uloga i ličnog identiteta) simbolično uveden u svoju završnicu ili barem u početak nečeg sasvim drugog. d. v.











Нема коментара:
Постави коментар