Tokom
prethodnih nekoliko godina bila sam u stalnom kontaktu sa Oliverom Savić
Popović, prijateljicom sa Facebooka. Moglo se desiti i mnogo ranije da se
upoznamo lično, s obzirom na naša kretanja u prošlosti, ali ispalo je tako da
je naše "lično" upoznavanje i druženje išlo isključivo preko te
platforme: upućivale smo se međusobno na događaje iz sveta umetnosti, ali i razmenjivale
informacije o tome šta i kako i same radimo... pa čak i one o zdravlju,
pogotovu kad su se u mom slučaju stvari baš zakomplikovale...
![]() |
| foto: Kulturni centar Opovo |
Tako su ove beleške prvobitno pisane za izložbu u KNU objavljene, pod radnim nazivom, u katalogu izložbe u galeriji Jovan Popović u Opovu, a da ni jedan od ovih radova, opet sticajem okolnosti, ni pre ni posle nisam videla "uživo". Sledi:
BELEŠKA ZA OLIVERU (*)
![]() |
| foto: Kulturni centar Opovo |
“Mišljeni”, nije ovde slučajno upotrebljena reč: već pomenuta serija polaroida nastala je u kontekstu tada prihvaćenih postulata konceptualne umetnosti što je podrazumevalo da tu nije moglo biti reči samo o lepim fotografijama/slikama već i o procesu mišljenja koji je “u početku” bio usmeren ka jednostavnom “potvrđivanju objekta”, ka evidentiranju stvari i njihovom postavljanju u serije kao što su, recimo, koju godinu ranije to radili u svojim foto-knjigama Baldesari (John Baldessari) ili Kaming (Robert Cumming) - bez sentimentalizma, transcedencije, samo činjenično i informativno, tek služeći se “mehanicizmom” kojim klasična kamera proizvodi slike. Olivera, ipak, nije isključivala u potpunosti i mogućnost da donekle računamo i na njena sentimentalna osećanja prema specifičnim predmetima-uspomenama, ali i prema onom “univerzumu umetnosti” koji je u to vreme već bio postavio na noge, ili, ako hoćemo, obrnuo na glavu, Bojs (Joseph Beuys)...
Ako ostanemo pri tome da je ovaj njen davni rad tautološko-skulpturalno inventarisanje predmeta – možemo ustvrditi i da su radovi koje pokazuje na ovoj izložbi isto tako svojevrsno inventarisanje „prizora“ - sada na „slikarskiji“ način?
Građu za ovu izložbu Olivera je “prikupljala” tokom svojih šetnji nekolicinom istih krajolikla, tokom mirovanja u avionu koji se kreće, kao i praćenjem i beleženjem promena u odabranom delu privatnog enterijera duži vremenski period. Za sve ove slike bilo je potrebno vreme da se naprave i objedine u određene celine. Identična formalna struktura za svaku sliku unutar pojedinačnih blokova naknadno usmerava posmatrača da određene detalje upuste u blisku kontemplaciju nad momentima koji apsorbuju šetača/putnika: stanje prizora ispred. Široki planovi, uređen distanciran pogled tokom šetnji i putovanja, bez zagledanja u neposredne bliske detalje okruženja, upućuju na zadovoljstvo "frejmovanja“, na radost u „obuhvatanju“ prizora i „čišćenje“ krajolika, u njihovom svođenju na meke geometrijsko-kolorističke plohe...
![]() |
| foto: Olivera S.P. |
![]() |
| foto: Kulturni centar Opovo |
__________________________________________________________________
(*) Istini za volju, iako na ovoj izložbi nisu prikazane neke naknadne ili usputne intervencije na samim fotografijama, moglo bi se (opet, možda) zaključiti da je Olivera iskustva stečena tokom snimanja ovih fotografija i pretakanja u konačne radove, ipak “preselila” u “kuhinjske komade”, kako smo među nama imenovale seriju “pravih slika na platnu” relativno malog formata, sa kompozicijskim, plošnim, pa i kolorističkim rešenjima koja se mogu iščitati iz pojedinih ovde izloženih radova.
___________________________________________________________________
*** ViP: veze i poznanstva
________________________________
recimo da je trebalo da u nastavku napraviti paralelu sa lee friedlanderom i njegovom serijom snimaka iz automobila i još po nešto iz "našeg" vremena...




Draga Dragice hvala mnogo na ovom tekstu!
ОдговориИзбришиBlog je sjajan! Kakav rad!!! Svaka čast! Bravo!
Pozdrav,
Olivera
Hvala tebi na komentaru, Olivera! Drago mi je da nemaš ništa protiv "zloupotrebe" naše privatnosti.
Избриши